BITKA ZA SVAKO UTOČIŠTE

Ženu vidim kao glas prirode, kao neki medijum kroz koji možemo čuti vapaje svih bića koja gube svoja utočišta na ovoj planeti koju dijele jedni sa drugima

Vlada Crne Gore je u ljeto 2022. godine usvojila ugovor o tridesetogodišnjoj koncesiji za izgradnju hidroelektrane (HE) na rijeci Komarnici sa Elektoprivredom Crne Gore. Nakon toga, brojni građanski aktivisti, mještani Šavnika, Pive i drugih gradova i NVO predstavnici organizovali su brojne proteste i edukativne kampove za očuvanje Komarnice. Sve to je stalo pod okrilje jedne građanske inicijative – Spasimo Komarnicu.

Na prvoj liniji odbrane Komarnice se, između ostalih, našla Nina Pantović, mlada građanska aktivistkinja i članica GI Spasimo Komarnicu. Ona je aktivna u organizaciji i sprovođenju svih aktivnosti ove inicijative (koja ne samo da se protivi izgradnji HE, već i nudi rješenja), glasna na kampovima i na društvenim mrežama.

Na pitanje kako se kao mlada žena osjeća na braniku crnogorske prirode, Nina kaže da se osjeća prirodno. Dodaje da je oduvijek osjećala veliku ljubav prema prirodi. Podsjeća i da su žene biološki snažno povezane sa prirodom. Primijetila je, kako kaže, da su i u mitologiji žene najčešće povezivane sa prirodom kao, na primjer, boginja Demetra u grčkoj mitologiji, boginja Shakti u hinduizmu, boginja Isis u egipatskoj mitologiji.

„Suština je da ženu i vidim kao glas prirode, kao neki medijum kroz koji možemo čuti vapaje svih bića koja gube svoja utočišta na ovoj planeti koju dijele jedni sa drugima“, kaže Nina.

U patrijarhalnom društvu kakvo je crnogorsko, ženi je teško da pronađe svoje mjesto. Za njega često mora sama da se izbori. Nina kaže da je kroz borbu za bolje društvo naučila da raste, sazrijeva i jača. Borba za Komarnicu ju je naučila da pronađe i preuzme svoju ulogu u društvu, da zahtijeva, da uči i da traži još.

„Borba za Komarnicu me je naučila da imam prava i da imam moć, ali da pojedinac ne može sam. Zato Komarnicu spašavamo svi. Neko to radi kroz nauku, neko na terenu, radimo sve što je potrebno da argumentovamo odbranimo Komarnicu od eksploatatora, ali i da Crnu Goru odbranimo od još jednog fiaska. Zato ćemo u narednom periodu pokazati i staviti veći akcenat na mane projekta i posljedice koje može imati po cijelu Crnu Goru i sve njene građane“, objašnjava Nina.

Njen aktivizam počeo je još prije Komarnice. Od 2019. godine počela je da sadi drveće u Podgorici sa Organizacijom KOD, kroz koju je odrastala, učila, razvijala se u ženu kakva je danas. U KOD-u se bavila raznim društvenim i ekološkim problemima, od politike, visoke korupcije i bespravne sječe šuma do odbrane rijeka od mHE i danas, njoj najdraže, odbrane rijeke Komarnice.

„Pod odbranom rijeke Komarnice, mislim na odbranu rijeke i od zaborava i od hidroelektrane. Naša je vizija da Park prirode Dragišnica i Komarnica postane dio NP Durmitor, da uživa UNESCO zaštitu i da lokalno stanovništvo može da privređuje od svih aktivnosti, proizvoda i usluga koje se mogu ponuditi u okolini Šavnika i rijeke Komarnice“, objašnjava ona.

     Foto: Komarnica – utočište za životinje, biljke i ljude

Kao aktivistkinja, Nina prolazi kroz različita osjećanja. Povod za neku akciju je ono što uvijek  izazove tugu, bijes ili tjeskobu. Kasnije dobija borilačku energiju i tada se javlja osjećaj nade. Kada zna šta želi i kada zna da postoji mogućnost da se to realizuje, onda samo misli na to kakav je ishod i kakav pozitivan uticaj donosi to što će se neki zakon izglasati ili primijeniti, da li će se neka rijeka odbraniti ili zasaditi 100 000 stabala. Takođe, motiviše je zajedništvo i to što svakog dana upoznaje nove saborce koji joj vraćaju sigurnost, snagu i hrabrost.

„Presrećna sam da kažem da nas je više svakog dana, ne aktivista, nego osviješćenih građana koji je se zauzimaju za ono što im pripada, za ono što ih se tiče“, kaže Nina.

Tokom odrastanja, Nina nije u potpunosti znala koliko zaista može da utiče na društvo, donošenje odluka i na svoju sredinu. Kada je bila na prvoj godini fakulteta, saznala je da postoje ljudi koji nešto korisno rade, da nije poenta da gledaš svoga posla, da se okolina i pravila po kojima se živi čovjeka lično tiču i da je zato svako obavezan da bori za ono što želi, ne čekajući druge.

Kako kaže, većina njenih prijatelja su joj saborci, ali nailazi i na neke obeshrabrujuće komentare poput: „Šta će ti to?“, „Bolje nemoj...“, „Nikad nećeš naći posao“. Zbog toga, ona misli da ženama vjerovatno jeste teže da podignu glas protiv nepravde. Nije lako da taj glas bude glasan, a još je teže da taj glas čuju donosioci odluka.

„Smatram da je bilo kome teško da podigne glas u društvu gdje vas od malena uče da ćutite i čekate svoju šansu“, kaže Nina. „Svaka žena i djevojka zato mora da shvati da je važna onoliko koliko vjeruje u sebe.“ Ona vjeruje da žene i djevojke moraju držati do sebe, biti snažnije, odvažnije i glasnije. „Danas niko nije sam i ako pronađeš razlog da se boriš, ako vjeruješ u taj razlog i u sebe, pridružiće ti se i drugi“, kaže Nina Pantović.

Onima koji misle da Komarnicu nema ko da brani i da će biti HE Nina poručuje da se pripreme na razočarenje kada Vlada Crne Gore povuče koncesiju i kada od Komarnice naprave svjetsku destinaciju u čijim će blagodetima uživati svijet, a pogotovo građani Crne Gore.

Tekst je nastao u okviru projekta „ROZA – Škola feminističkog i lijevog pisanja“ kojim se mlade novinarke/i žele osnažiti za pisanje o društvenim temama sa feminističkih i lijevih pozicija. Ovaj projekat, koji realizuju NVO NOVA i NVU „Žuta kornjača“, podržan je kroz projekat „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE”, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO), u partnerstvu sa Fondacijom Friedrich Ebert (FES), NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mreža, i u saradnji sa Ministarstvom javne uprave i Ministarstvom Evropskih poslova Vlade Crne Gore. Projekat finansira Evropska unija a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Sadržaj sajta je isključiva odgovornost NVO NOVA i ne odražava stavove Evropske unije, CGO-a, partnera i saradnika na projektu.