ŽENA ĆE PROCVJETATI

Kada nestane porodica kao ekonomska jedinica i njeno mjesto zauzme porodica kao moralna jedinica, žena će imati jednaka prava, biće jednako kreativna, imaće jednak cilj, ići će naprijed zajedno sa mužem, njena individualnost će u isto vrijeme cvjetati, dok će ona potpuno ispuniti svoj zadatak kao žena i majka – pisala je Klara Cetkin

Danas, ime Klare Cetkin najčešće vezujemo za Dan žena: u prigodnim osmomartovskim tekstovima, u kojima se govori o istoriji ovog praznika, ona se često spominje kao njegova utemeljivačica. To je često sve što o njoj znamo. Fascinantna biografija ove revolucionarke, marksističke teoretičarke, antifašistkinje i borkinje za prava žena kao da je potonula u zaborav zajedno sa markističkim pogledom na društvo i odgovorom na pitanje emancipacije žene i osvajanje ženske slobode.

Borba za ženska prava tokom istorije ženskog pokreta odvijala se na različitim ideološkim kolosjecima, iako su ciljevi uvijek bili isti – emancipovati ženu, dati joj politička prava, garantovati joj jednakost i slobodu da sama odlučuje o svom životu u svakom segmentu. Uglavnom, govorimo o dvije tradicije ili glavne ideološke struje feminizma, koje su, u izmijenjenim oblicima, preživjele sve do danas: o buržoaskom ili građanskom feminizmu čije su se predstavnice zalagale za osvajanje ženskih prava unutar postojećeg društvenog poretka i o marksističkom ili socijalističkom feminizmu, na čijem čelu je Klara Cetkin, koji je potekao iz radničkog pokreta i koji se zalagao za ideju da rješenje tzv. ženskog pitanja nije moguće izvan borbe za socijalno pravdenije društveno uređenje.

I prije Klare Cetkin u SAD i nekim evropskim zemljama postojao je snažan ženski radnički pokret u okviru kojeg su mnoge žene tokom 19. vijeka ne samo snažno podržale radnički pokret, već mu i dale snažan feministički pečat. Ali, jedino je Klari Cetkin uspjelo da izgradi masovni internacionalni ženski pokret i tako proširi uticaj ideje o neophodnosti ženske borbe za sopstvenu i za emancipaciju društva u okviru radničkog pokreta. Zahvaljujući Klari Cetkin, mnoge žene širom svijeta, uključujući i žene Jugoslavije i Crne Gore, priključile su se radničkom pokretu i lijevim partijama. Takođe, mnoge političke partije, poput Komunističke partije Jugoslavije, na primjer, zahvaljujući njenom uticaju prihvatile su emancipaciju žena kao bitan politički cilj i neizostavan dio klasne borbe. Zato se Klara Cetkin smatra najznačajnijom figurom marskističkog i socijalističkog feminizma.

Klara Cetkin rođena je 5. jula 1857. u mjestu Viderau na istoku Njemačke, a u Lajpcigu je završila učiteljsku školu. Tokom života u Lajpcigu, prodružila se radničkom pokretu, počela je da se angažuje na uključivanju žena u sindikalne organizacije i pristupula Socijalističkoj partiji Njemačke. Uskoro je, međutim, morala da emigrira. Nakon pobjede Njemaca u Francusko-pruskom ratu 1871, zemlja se ujedinila u Njemačko carstvo pod Vladom Oto Fon Bizmarka koji je ubrzo stavio van zakona Socijalističku radničku partiju Njemačke. Klara Cetkin je iz Lajpciga otišla u Austriju, a potom u Cirih i Pariz, gdje je 1889. učestvovala u osnivačkom kongresu Druge internacionale, međunardne organizacije socijalističkih i radničkih partija. U govoru koji je tom prilikom održala kazala je da su žene „stupile pod zastavu socijalizma“ bez pomoći muškaraca, često i protiv njihove volje i da „sada stoje čvrsto pod tim barjakom“.

Nakon ukidanja zabrane djelovanja Socijalističke partije Njemačke, Klara Cetkin se vratila u Njemačku, u Štutgart, i uključila se u rad novoformirane Socijaldemokratske partije Njemačke SPD. Krajem 1891. izašao je prvi broj radničkog ženskog lista „Jednakost” (Die Gleichheit) koji je Klara Cetkin uređivala.

Brošura Klare Cetkin „Pitanja radnica i savremeno žensko pitanje“ danas se smatra jednim od ključnih tekstova ranog socijalističkog feminizma koja je izvršila snažan uticaj na mnoge lijeve partije i njihovo razumijevanje ženskog pitanja. U njoj, Cetkin insistira na većoj zaposlenosti žena i na njihovom uključivanju u radnički pokret. Za Cetkin, emancipacija žena bila je moguća samo pod uslovom da žene imaju mogućnost da rade kao i muškarci i da same zarađuju za život. To je, po njenom mišljenju, bio uslov njihove nezavisnosti i integrisanosti u društveni i politički život. „Oni koji su se svojom čašću pred licem čovječanstva obavezali na oslobođenje, ne smiju dopustiti da cijela jedna polovina ljudskog roda zbog ekonomske i socijalne zavisti bude osuđena na ropstvo“, kazala je Cetkin u svom referatu prilikom održavanja Druge internacionale (1889). „Onaj ko želi da dopusti tlačenje radnika od strane kapitalista, dopustiće i tlačenje žena od strane muškaraca. A ona će ostati potlačena sve dok ekonomski ne bude nezavisna“. Takođe, ona je otvarala i neka druga, važna pitanja feminističkog pokreta kao što su odnos reproduktivnog i produktivnog rada, pitanje slobodne ženske seksualnosti, ali i transformacije buržoaske porodice. „Kada nestane porodica kao ekonomska jedinica i njeno mjesto zauzme porodica kao moralna jedinica, žena će imati jednaka prava, biće jednako kreativne, imaće jednak cilj, ići će naprijed zajedno sa mužem, njena individualnost će u isto vrijeme cvjetati, dok će ona potpuno ispuniti svoj zadatak kao žena i majka“, pisala je Klara Cetkin.

Prva međunarodna konferencija žena socijalista, koja je održana u Štutgartu 1907. godine, u isto vrijeme kada je održan i Socijalistički kongres, predstavlja važan datum u istoriji razvoja međunarodnog ženskog pokreta. Tom prilikom osnovan je Međunarodni sekretarijat žena, na čijem čelu je bila Klara Cetkin, koji je usvojio rezoluciju o opštem pravu glasa za žene, u kojoj je naglašeno da to pravo mora biti izboreno istovremeno s ekonomskom emancipacijom žena. Na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalista, održanoj tri godine kasnije u Kopenhagenu, Klara Cetkin je, sa još nekoliko saborkinja, predložila obilježavanje međunarodnog dana žena – 8. marta. Naredne godine Dan žena prvi put je obilježen u nekoliko evropskih zemalja.

Kao i nekoliko njenih najvećih saboraca iz SPD-a, poput Roze Luksemburg i Karla Libknehta, i Klara Cetkin se otvoreno protivila otpočinjanju Prvog svjetskog rata i odluci njene partije (1913) da podrži odluku njemačke Vlade da se poveća vojni budžet. Više puta je hapšena zbog antiratnih djelatnosti. Sa Rozom Luksemburg, Karlom Libknehtom i još nekim saradnicima, ona tada osniva Spartakističku ligu, koja će uskoro prerasti u Komunističku partiju Njemačke. Nakon ubistva Roze Luksemburg i Karla Libknehta (1919), Cetkin preuzima glavnu ulogu u vođstvu Komunističke partije i unutar Komunističke internacionale (Kominterne).

Još jednom, početkom 30-tih, uzaludno je pokušavala da se usprotivi srljanju Njemačke u novi rat i narastanju fašizma. Njen govor na zasijedanju njemačkog Bundestaga od 30. avgusta 1932. godine u Berlinu, na koje je tajno doputovala iz Moskve, zapravo označava početak nacističkog preuzimanja Rajhstaga. Još jednom je pozvala na stvaranje fronta protiv nadolazećeg nacizma čiji su je glasnogovrnici ometali da završi svoj govor.

Nakon dolaska na vlast Adolfa Hitlera početkom 1933. godine, rad Komunističke partije Njemačke je zabranjen, a Klara Cetkin je ponovo bila primorana da napusti zemlju. Otišla je u Sovjetski Savez, gde je i umrla 20. juna 1933. godine.

Tekst je nastao u okviru projekta „ROZA – Škola feminističkog i lijevog pisanja“ kojim se mlade novinarke/i žele osnažiti za pisanje o društvenim temama sa feminističkih i lijevih pozicija. Ovaj projekat, koji realizuju NVO NOVA i NVU „Žuta kornjača“, podržan je kroz projekat „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE”, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO), u partnerstvu sa Fondacijom Friedrich Ebert (FES), NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mreža, i u saradnji sa Ministarstvom javne uprave i Ministarstvom Evropskih poslova Vlade Crne Gore. Projekat finansira Evropska unija a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Sadržaj sajta je isključiva odgovornost NVO NOVA i ne odražava stavove Evropske unije, CGO-a, partnera i saradnika na projektu.