U savremenom kapitalističkom društvu pravo na seksualnost oduzima se cijelim grupama ljudi. Amia Srinivasan u „Pravu na seks“ ovu pojavu naziva „seksualnom marginalizacijom“ koja u osnovi nastaje kao posljedica nejednake raspodjele moći u kapitalističkim društvima
Živimo u visoko seksualizovanom svijetu – čini se da je seks svima dostupan i da gotovo svako može slobodno da slijedi svoju seksualnu želju (naravno, uz određena ograničenja).
Ali, da li je zaista tako? Da li svaka (svačija) seksualna želja nailazi na jednaku društvenu podršku ili ipak postoje oni koji su privilegovani i kojima se jedino „priznaje pravo“ na seksualnost?
U „Pravu na seks“ Amia Srinivasan tvrdi da se u savremenom svijetu pravo na seksualnost oduzima cijelim grupama ljudi i da je seksualnost rezervisana za one kojima pripada moć, dakle za one koji se uklapaju u sliku neoliberalnog subjekta, što znači za zdrave i mlade aktere na kapitalističkom tržištu. Ovu pojavu ona naziva „seksualnom marginalizacijom“ tvrdeći da ona u u osnovi samo reflektuje hijerahije i nejednakosti u kapitalitičkom društvu. Sriniviasan tvrdi i da seksualno marginalizovani mogu biti ljudi svih rodnih i seksualnih identiteta, osobe sa invaliditetom, pripadnici nižih socijalnih slojeva, stariji i bolesni ljudi, pripadnici određenih etničkih i rasnih grupa – svi oni se žele lišiti prava na seksualnost na isti način na koji se žele lišiti svih drugih prava. „Niko nije u obavezi da želi nekoga drugoga, niko ne polaže pravo na to da bude željen, ali je to ko je poželjan, a ko nije – političko pitanje“, piše Srinivasan.
Neke feminističke teoretičarke posebno skreću pažnju na seksualni položaj starijih žena čija je seksualnost u savremenom svijetu krajnje društveno nepoželjna. Iako se seksualna marginalizacija starijih žena takođe uklapa u kontekst o kojem piše Srinivasan (kapitalističko normiranje seksualne poželjnosti), ona ima i svoju specifičnu istoriju, o kojoj piše Silvija Federiči u svom poznatom djelu „Kaliban i vještica“.
Istorija kroćenja žena
U ovom radu Silvija Federiči tvrdi da seksualnost žena starije dobi nije uvijek bila tako nepoželjna i da je marginalizacija njihove seksualnosti nastala kao posljedica određenih istorijskih, političkih i ekonomskih promjena do kojih je došlo u vrijeme početaka razvoja kapitalizma. Ona ovdje kao primjer navodi priču „Žena iz Bata“ („Kenterberijske priče“) koja je vremenski smještena u kasni srednji vijek, to jest pred-renesansni period u Engleskoj. Glavna junakinja ove priče, naime, po peti put ostaje udovica, što joj ne smeta da, uprkos poznim godinama, bez stida kaže: „U svako doba dobro došo’ šesti jer bogme neću u zapećak sesti!“.
Federiči daje istorijsku perspektivu savremenog (patrijarhalnog) viđenja ženske seksualnosti i iscrpno objašnjava kako je došlo do seksualne marginalizacije starijih žena (uz to, ona govori i o homoseksualnosti koja je takođe, na sličan način kao i seksualnost starijih žena, marginalizovana nakon renesansnog perioda). Svi tabui vezani za seksualnost, kao i savremeni ideal privlačnosti (femininosti) nastali su, kako kaže Federiči, tokom prelaska iz feudalizma u kapitalizam. Ključnu ulogu u ovom procesu imao je „lov na vještice“, intenzivni progon žena (navodno vještica) koji je trajao od 15. do 18. vijeka, kada je u Evropi i Sjevernoj Americi (tada tek otkrivenoj) ubijeno izmeđe 40 i 60 hiljada žena, ali i homoseksualaca. Ovaj progon Federiči opisuje kao genocid žena i istrebljenje matrijarhalnog svijeta čiji su ostaci još postojali za vrijeme feudalizma.
Silvija Federiči polazi od teze da je kapitalizam omogućio prevlast jačeg (muškarca) i podstakao težnju za posjedovanjem i kontrolom žena u cilju njihove ekonomske eksplatacije. „Lov na veštice bio je važan i za izgradnju novog patrijarhalnog poretka, u kojem su tela žena, njihov rad, njihove seksualne i reproduktivne moći, stavljeni pod kontrolu države i pretvoreni u ekonomske resurse“, piše Federiči. Glavni prestup u ovom periodu postaje reproduktivni prestup žene – nereproduktivni seksualni odnos, kontracepcija i abortus, ili bilo koja druga vrsta nereproduktivnog seksa (zbog čega su homoseksualci postali posebna vrsta vještica). Pogrdni izraz „faggot“ koji se danas koristi u Engleskoj nastao je od izraza za drvo za potpalu lomače na kojima su gorjele vještice.
Tako je sa ranim kapitalizmom počela epoha zabrana, sramoćenja, progona svega što je vezano za nereproduktivnu seksualnost. Prostituke, koje su u srednjem vijeku bile prihvaćene, sada postaju, kako piše Federiči, duboko prezrene (kao što su, uostalom, i danas). Takođe, Federiči navodi mizogine odlomke iz brojnih tekstova iz perioda ranog kapitalizma u kojima nailazimo na tvrdnje da je sramno da starija žena osjeća seksualnu želju, kao i opise djelova tijela u raspadanju, kojima se želi zgoziti i postidjeti svaka starija žena ukoliko osjeti i tračak seksualne želje.
Lov na vještice o kojem piše Federiči imao je i svoju klasnu i rasnu stranu. Period marginalizacije nereproduktivne seksualnosti poklapa se, naime, sa osvajanjem Amerike, Novog svijeta, pokoravanjem autohtonih naroda i počecima kapitalističke akumulacije kapitala. Žene u Evropi imale su sličan status kao kolonizovani narodi u Novom svijetu: i one su postale porobljena radna snaga. U ovom periodu nastaje cijeli niz novih hijerarhija. Osim polne i klasne, sada se pojavljuje i rasna hijerahija: superiornost bijele rase postaje opravdanje za kolonizovanje novoosvojenih prostora i naroda. Tako su kulture autohtonih naroda u Americi, nerijetko egalitarne i matrijarhalne, nestajale uporedo sa ostacima kulture matrijarhata u Evropi.
Kompletni poraz žena i matrijarhalnog svijeta se, kako kaže Federiči, dogodio krajem 17. vijeka. Žena tada postaje tiha i poslušna. Od tada ona podržava muškarca, sama kontroliše i suzbija svoju seksualnu želju, prihvata da bude odana svome mužu, porodici i državi. Od razbludne vještice žena postaje pokorna figura kojoj se počinje pripisivati niska seksualna želja. „Lov na vještice“ je, jednom riječju, doveo do stvaranja žene idealne za održavanje kapitalističkog tržišta. Ako su do tada i postojali neki tragovi matrijarhalne ženske seksualnosti, u predkapitalističkom periodu oni su zauvijek nestali.
Savremeni progoni
Živimo u svijetu koji takođe vrši progon nepoželjne seksualnosti. Starije žene danas se ne moraju plašiti da će biti spaljene na lomači, ali će zato stalno morati da osjećaju stid zbog svoje seksualne želje i prezir prema svome tijelu koje ne može da odgovori propisanim normama seksualne privlačnosti koje diktira masovna kultura neoliberalnog kapitalizma. Reproduktivni (potenicijalno) i hetero seks i dalje su seksualna norma i to se ne da prikriti liberalizacijom toga polja ljudskog iskustva. Kao što se ne da skriti ni to da su žene i dalje samo objekti muške želje, poželjne samo ukoliko su mlade i lijepe po diktatu medijske kulture, i da im pravo da kažu „Ne“, koje je dragocjeno, ipak nije donijelo istinsko seksualno oslobođenje i status autonomnog seksualnog subjekta koji se ne pokorava diktatima i svoju želju ne prilagođava tuđoj.
Šta se dogodilo sa ženama poput junakinje iz Bata, o kojoj piše Federiči, sa tom matrijarhalnom sekusualnošću u kojoj je žena bila suvereni gospodar svoje želje, koja je, ako vjerujemo ovoj autorki, nestala tek sa pojavom kapitalizma? Teško je to reći. Izgleda da je takva ženska seksualnost sada neki daleki kontintent do kojeg je teško stići.
Tekst je nastao u okviru projekta „ROZA – Škola feminističkog i lijevog pisanja“ kojim se mlade novinarke/i žele osnažiti za pisanje o društvenim temama sa feminističkih i lijevih pozicija. Ovaj projekat, koji realizuju NVO NOVA i NVU „Žuta kornjača“, podržan je kroz projekat „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE”, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO), u partnerstvu sa Fondacijom Friedrich Ebert (FES), NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mreža, i u saradnji sa Ministarstvom javne uprave i Ministarstvom Evropskih poslova Vlade Crne Gore. Projekat finansira Evropska unija a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Sadržaj sajta je isključiva odgovornost NVO NOVA i ne odražava stavove Evropske unije, CGO-a, partnera i saradnika na projektu