PIONIRKE SINDIKALNE BORBE

Tokom međuratnih godina crnogorske žene postepeno su se učile političkom otporu i neposlušnosti kroz učešće u akcijama Komunističke partije Jugoslavije. Radile su to prvo stidljivo, bilo ih je malo, izlazile su na ulicu slijedeći svoju braću i drugove, instrukcije Partije i centrale u Beogradu (Sekretarijat žena socijalistkinja), ali od sredine tridesetih godina, kada i u Crnoj Gori počinje da jača radnički i sindikalni pokret, njihovo učešće u otporu postaje sve masovnije i samostalnije.

Radničko, sindikalno organizovanje štrajkova kao oblik borbe za radnička prava bilo je posebno politički važan vid otpora. U Crnoj Gori prilika za ovakav oblik radničkog organizovanja žena prije Drugog svjetskog rata nije bilo mnogo prilika zbog slabo razvijene privrede i malog broja uposlenih radnica. Priliku da se iskušaju i u sindikalnoj borbi crnogorske radnice dobile su 1938. i 1939. kada je u Monopolu duvana u Podgorici kulminiralo radničko nezadovoljstvo.

U vrijeme sezonskih poslova u Monopolu je bilo zaposleno i preko 1500 radnika, među kojima je bio i značajan broj žena. Međunarodna konvencija rada, koju je Vlada kraljevine SHS ratifikovala 1926. godine predviđala je ne samo ravnopravan tretman žena na radu, već i posebne mjere njihove zaštite. Ali, poslodavci su te norme stalno kršili. O uslovima u kojima su radile žene u Monopolu duvana u Glasu Crne Gore (br. 1. od 15. novembra 1939) svjedoči jedna od sezonskih radnica: „Sedam sati je. Na poslu moramo biti minut u minut jer se kapija zatvara i više nema ulaska. Prostorija u kojoj radimo je hladan prostor među četiri zidine, na kojima se nalaze 15-20 prozora koji su i po najvećoj zimi otvoreni. Radionice su duge po nekoliko metara, liče na prave lednice. Hladnoća, duvanske bale, duvanska prašina i mi, slabo hranjene, obučene i obuvene, trljamo ruke da se ugriju. Ne pomaže – stoje ukočene i ne prijanjaju za posao. Kašljemo kao da se gušimo“. Na žalbe i prigovore dobijale bi, kako dalje svjedoči ova radnica, sljedeći odgovor: „Ako vam se ne sviđa, možete napustiti rad, jer na ulici ima dosta radnica koje će vas rado zamijeniti".

Preko sindikalnih organizacija, Komunistička partija je mobilisala radnike Monopola duvana na otpor. Mobilisanju radnica posvećena je posebna pažnja. Zato je Partija među žene zaposlene u Monopolu poslala svoje članice: Jelenu Ćetković, Đinu Vrbica i Ljubica Popović.

Nakon parlamentarnih izbora 1938. godine iz Monopola duvana otpušteno je četrnaest radnika koji su glasali za Blaža Jovanovića, kandidata KPJ. U znak solidarnosti sa otpuštenim drugovima radnici Monopola stupili su u štrajk. Među štrajkačima je bilo oko 200 radnica. Uprava Monopola vratila je na posao otpuštene radnike i tako je štrajk okončan. Ali, već u oktobru 1939. godine radnici Monopola duvana opet su bili primorani da stupe u štrajk. Ovoga puta sindikalna organizacija je upravi Monopola predložila kolektivni ugovor sa sljedećim zahtjevima: povećanje nadnica, smanjenje radnog vremena, poboljšanje higijensko-tehničkih uslova i korektniji odnos upravnog osoblja prema zaposlenima, naračito prema radnicama. Kada je uprava Monopola odbila ove zahtjeve, 1500 radnika i radnica stupilo je u štrajk. Štrajk je trajao nekoliko dana i završio se polovičnim uspjehom. Ipak, radnici Monopla duvana uspjeli su da se izbore za radničke povjerenike koji će zastupati interese radnika pred upravom Monopola, a među ovim povjerenicima najviše je bilo radnica.

U predvečerje Drugog svjetskog rata crnogorske žene zakoračile su u samo središte radničkog pokreta, učeći lekcije o sindikalizmu, solidarnosti, radničkim pravina, organizovanom radničkom otporu, uzrocima eksploatacije i klasnoj borbi. Uskoro, samo par godina nakon sukoba sa poslodavcima u Monopolu duvana, sindikalnu borbu će zanijeniti borbom protiv fašizma i okupacije.

Tekst je nastao u okviru projekta „ROZA – Škola feminističkog i lijevog pisanja“ kojim se mlade novinarke/i žele osnažiti za pisanje o društvenim temama sa feminističkih i lijevih pozicija. Ovaj projekat, koji realizuju NVO NOVA i NVU „Žuta kornjača“, podržan je kroz projekat „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE”, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO), u partnerstvu sa Fondacijom Friedrich Ebert (FES), NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mreža, i u saradnji sa Ministarstvom javne uprave i Ministarstvom Evropskih poslova Vlade Crne Gore. Projekat finansira Evropska unija a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Sadržaj sajta je isključiva odgovornost NVO NOVA i ne odražava stavove Evropske unije, CGO-a, partnera i saradnika na projektu