Traume grčke abecede - Alfe, Bete, Sigme, ili – šta je manosfera?

Iako je manosfera kao pokret prepoznata tek sa pojavom interneta i online blogova u kasnim 2000-im, ona ima svoje korijene u rastućem antifeminističkom raspoloženju koje datira još od sedamdesetih godina 20. vijeka. Internet je samo učinio vidljivijim ono što se već bilo zakuvalo i učinio široko dostupnim glavno pitanje ovih boraca za muška prava – kako ponovo podrediti ženu?

Sigurno znate neke muškarce, ima ih i u javnom prostoru, koji kažu da žene apsolutno nisu ugrožene i diskriminisane, da imaju sva prava, odnosno da je rodna ravnopravnost dostignuta ili da rodni jaz nikad nije ni postajao.

Znate sigurno i one koji kažu da su danas zapravo muškarci ti koji su diskriminisani, ugroženi i ugnjetavani, i koji pritom – ignorišući sve socijalne probleme sa kojima se suočava čovječanstvo, a koji su uzrokovani okrutnošću kapitalizma – u ženama koje im uskraćuju njihova muška prava vide glavni izvor svojih nedaća. E pa, ovdje ćemo iznijeti koje slovo o ovim drugima.

Manosfera i Matrix-ova pilula

Manosfera je pretežno pojam koji podrazumijeva online stranice i grupe koje okupljaju muškarce koji su – prosto rečeno – mizogini. Manosfera ima mnoštvo podgrupa – MRA (aktivisti za muška prava), MGTOW (migtau, men going their own way, muškarci okrenuti sebi), PUA (pick-up artist, zavodnici), Inceli (involuntary celibate, nevoljno u celibatu) i mnoge druge. Okuplja ih i drži zajedno mržnja prema ženama i aktivizam koji je usmjeren direktno protiv žena. Oni svoj „aktivizam“ različito praktikuju, čak se međusobno ponekad i ne trpe, ali kad dođe stani-pani – mržnja prema ženama prevagne u korist jedinstva.

Vrlo specifična stvar za manosferu je koncept Matrix-ove crvene pilule, koja predstavlja prosvjetljenje za ružne istine života, dok je plava – život u zabludi. Svi ovi naši muški aktivisti vjeruju da su redpilleri, da je ključna stvar probuditi muškarce kako bi prepoznali feminističku mizandriju i shvatili da feministkinje ispiraju svima mozak. Društvo je genocentrično i svi koji to ne vide su delulu!

Svim borcima za muška prava koji „samo žele“ da žene „poštuju prave vrijednosti kao njihove majke“, „ne jure samo novac“, „budu seksualno dostupne svima koji su zainteresovani“ (?!) – centar borbe je žena koju treba podrediti, a cilj borbe je osvajanje muških prava nad ženama. Na blogovima izbjegavaju da koriste engleski izraz žene (women): radije koriste izraz ženske (females), a žene nazivaju još i feminacistima, femtardima, femoidima ili (moj omiljeni) – kontejnerima za spermu.

Zaista, borba ove grupe muškaraca ne odnosi se na probleme koje mogu imati kao muškarci, npr. štetne obrasce ponašanja utemeljene patrijarhatom koji utiču na upravljanje stresom i ljutnjom, vršnjačko nasilje, probleme zavisnosti, porodiljsko odsustvo, ili bilo šta tome slično. Ne, oni se okupljaju samo zato da bi nipodaštavali žene i insistirali na tome da im žene duguju redovan seks i osjećaj nadmoći.

„Muškarac se više ne može ni udvarati, a da ga žena ne optuži za zlostavljanje“ – tugaljivo se žale. Poenta je da oni ne prepoznaju granicu između udvaranja i zlostavljanja, da im njihova istorijska privilegija da se prema ženi ponašaju kao prema vlasništvu i uvjerenje da je obaveza žene da odgovori pozitivno na njihovo interesovanje veže oči, i da ne shvataju da oni nisu „samo fini momci koji poklanjaju pažnju“, već – uhode.

Iako je manosfera kao pokret prepoznata tek sa pojavom interneta i online blogova u kasnim 2000-im, ona ima svoje korijene u rastućem antifeminističkom rasploženju koje datira još od sedamdesetih godina 20. vijeka. Internet je samo učinio vidljivijim ono što se već bilo zakuvavalo i učinio široko dostupnim glavno pitanje ovih boraca za muška prava – kako ponovo podrediti ženu i spriječiti razvoj feminizma?

Alfe, Bete, Sigme…

PUA mi je u potpunosti omrzla geometriju i sjećanje na slova grčke abecede kojima smo označavali uglove: ta slova oni su iskoristili da nalijepe etikete sebi ili drugim muškarcima. Ove termine najčešće koriste PUA, ali se prepliću u podgrupama manosfere.

Alfe su bogovi manosfere, kod incela oni bi bili Chad, odnosno – oni su zgodni, privlačni, loši momci koji ne poštuju žene, što ih čini još primamljivijima, i dobijaju sav seks koji požele. Tako je Andrew Tate samozvani Alfa.

Bete su ispod njih, oni nemaju dovoljno samopouzdanja da, kao Alfe, dobiju „dovoljno seksa“. Njima nisu dostupne najljepše žene, već samo one osrednje.

Sigme se ne trude oko žena, niti drame oko „seksualne igre uvijene u muška prava“. Navodno. Oni su osobenjaci, ali nekad, svejedno, budu sa ženama.

Alfe ih mrze.

Omege su na dnu imaginarne manosferske hijerarhije: oni nikad neće biti sa ženama jer su ružni, siromašni itd. Oni moraju da uče od Alfi kako da dobiju žene. Omege su vrlo vjerovatno inceli.

Više puta kažem „da dobiju žene“, i to PUA stvarno tako gledaju: žene su kontejneri za spermu, i samo za to služe. Žene su meso.

Inceli su isti takvi, ali su samozvane Omege, pa žene dodatno mrze jer im uskraćuju seks koji zaslužuju.

MRA su nešto drugačiji – oni su uglavnom razvedeni muškarci koji se žale na razvodne parnice, hoće starateljstvo nad djecom jer su „ženske“ pokvarene i samo hoće da im otmu novac i samopouzdanje.

MGTOW su mi omiljeni – oni bi da ženama uskrate svoje postojanje i ostave ih same sa mačkama. Isto su u celibatu, ali oni to biraju. To nekako djeluje kao fer ponuda – oni svoga posla, ženama mačke.

Sigurno je da ovakve grupe, i ovakva „borba“ vode do još većeg otuđivanja i udaljavanja muškaraca i žena, a direktno prepoznate posljedice su seksualno zlostavljanje, nasilje, pa i femicid.

MRA stigao u Crnu Goru

Dugo sam razmišljala kako da u tekst uključim ovaj segment, a da ne ispadne da su novofomirani NVO Centar za zaštitu prava muškaraca i njen predstavnik bili išta drugo do inspiracija.

MRA je stigao u Crnu Goru u svom najčistijem obliku. Malo je zabrinjavajuće koliko malo ljudi prepoznaje šta se krije iza narativa predstavnika ove NVO – da se muškarcima rijetko daje starateljstvo nad djecom te da je „problem što u centrima za socijalni rad rade većinom žene“, i da su muškarci ozbiljno diskriminisani.

Biću iskrena i priznaću da sam pogledala samo jedno gostovanje predstavnika ove NVO: argumentacija je bila plitka i svodila se na „rekao mi je drug koji izlazi u grad“, „moja majka nije bila takva“, „nije tačna statistika o femicidu, proguglajte malo“, ali je samopouzdanje ispunjavalo studio.

Nisam bila lijena pa sam malo prelistala i Instagram stranicu i pronašla da dijele vrlo sporne videe u kojima zagovaraju stav da je feminizam gubljenje vremena i citiraju sporne manosferce koji se pozivaju na nepostojeća ili slobodno interpretirana istraživanja.

https://www.instagram.com/reel/C0JX3YdNcEC/?igsh=MTgyaTVuMzh6cHlueA==

Takođe, slobodno interpretiraju i zvaničnu statistiku, pa tako u objavi o broju samoubistava (22 muškarca i pet žena), tvrde da su najčešći razlozi za samoubistvo „nesređene porodične prilike, čemu doprinosi brutalna diskriminacija institucija koje otuđuju djecu očevima“.

MRA je, dakle, stigao u Crnu Goru. Kada se već stalno pozivamo na vežnost prevencije… pa eto – sad smo na vrijeme.