BUDUĆNOST FEMINIZMA U ERI DESNOG POPULIZMA

Objašnjenje uspona desnog populizma neki analitičari traže u činjenici da je posljednjih decenija liberalna ljevica sve više gubila vezu sa širokim slojevima društva i njihovim potrebama. Insistirajući isključivo na identitetskim pitanjima, zanemarujući druge interese žena, feminizam je takođe sve manje odgovarao na realne potrebe širokih slojeva žena koje su alternativu našle u zagrljaju desnog populizma. Kakav feministički odgovor je moguć u tim uslovima?

Od kada je Donald Tramp ponovo preuzeo vlast u SAD izgleda kao da je svijet postao još haotičniji. Uz pomoć svoje harizmatične, ali kontroverzne retorike, Tramp ne samo da je postao zaštitnik radikalno desnih vrijednosti, već je i otvorio vrata i za novi talas desnih populističkih pokreta širom svijeta. Feministički pokret takođe se našao na udaru toga talasa.

Ali, da li desni populizmi feminizam potiskuju, transformišu ili, pak, podstiču na nove strategije otpora? Odgovor na to pitanje nije jednostavan jer i politički kontekst, koji se pritom razlikuje od zemlje do zemlje, postaje sve zamršeniji. Ipak, neki odgovori su mogući.

Feminizam protiv tradicije

Savremeni desni politički diskursi otvoreno se zalažu za konzervativne vrijednosti, zaštitu porodice, nacionalnog identiteta i za povratak žene njenoj tradicionalnoj ulozi. Ove ideje prisutne su u retorici brojnih desnih političara i političarki – od Trampa i Viktora Orbana sve do Marin le Pen i Đorđe Meloni.

Konzervativne politike često nastoje da ograniče prava žena, posebno njihova reproduktivna i radnička prava. Tako je, na primjer, u Poljskoj 2020. godine gotovo potpuno zabranjen abortus, što je izazvalo masovne proteste koje su predvodile feminističke grupe. U Mađarskoj, Orbanova vlada promoviše pronatalitetne politike koje naglašavaju majčinstvo kao osnovnu ulogu žena, dok smanjuju prostor za rodnu ravnopravnost u obrazovanju i zakonima. Predsjednik Filipina Rodrigo Duterte poznat je po svom, često vulgarnom govoru o ženama i kontinuiranom omalovažavanju feminističkog pokreta u toj zemlji. Premijer Indije Narendra Modi takođe ima problem s feminističkim aktivizmom, posebno kada je riječ o nasilju nad ženama i seksualnom uznemiravanju. U nekim konzervativnim državama smanjuju se zakonske zaštite za žene žrtve nasilja, pa je tako, na primjer, u Turskoj vlada 2021. godine povukla zemlju iz Istanbulske konvencije.

Ovakvih primjera ima još. Sve ove politike povezane su sa rastom antifeminističkog diskursa, koji feminizam prikazuje kao prijetnju tradicionalnim vrijednostima. Angela McRobbie, feministička teoretičarka, tvrdi da ovakvi, desni narativi proturaju ideju da je feminizam već ostvario svoje ciljeve i da dalje insistiranje na njemu nije potrebno.

Feminizam u službi konzervativizma

Iako desne politike u mnogim slučajevima potiskuju feminizam, one ga takođe transformišu na neočekivane načine. U nekim slučajevima, desnica koristi feministički diskurs kako bi opravdala vlastite ciljeve. Tako neki desni političari i pokreti koriste feminizam da bi opravdali svoje antiimigracione politike. U Njemačkoj i Francuskoj, desničarske stranke često ističu kako su imigranti (posebno muslimani) prijetnja ženama, predstavljajući tako feminizam kao „evropsku vrijednost“ koju žele da zaštite. U Njemačkoj su u posljednje vrijeme zabilježeni i incidenti u kojima su imigrantima podijeljeni pamfleti u obliku avionskih karata u jednom smjeru sa porukama kojima im se sugeriše da napuste zemlju. Ovaj fenomen, poznat kao „femonacionalizam“, pokazuje kako se feministički diskurs može instrumentalizovati u svrhe koje mu nijesu izvorno svojstvene. O tome u svojoj knjizi „In the Name of Women's Rights: The Rise of Femonationalism“ (2017) piše i Sara Faris koja upozorava feministkinje da moraju biti oprezne da ne bi postale instrument konzervativnih politika koje retoriku ženskih prava koriste u svrhu isključivanja drugih društvenih grupa.

Takođe, imamo i fenomen „konzervativnog feminizma“ kada se priznaju određena ženska prava, ali u okviru tradicionalne podjele rodnih uloga. Ovu struju predstavlja Meloni, prva premijerka Italije i liderka desničarske partije „Braća Italije“ koja promoviše žene na liderskim pozicijama, ali se istovremeno protivi abortusu.

Novi oblici otpora

Iako desne politike postavljaju brojne izazove za feminizam, one takođe i podstiču feminističke pokrete na nove strategije otpora. Suočene s napadima na ženska prava, feministkinje širom svijeta mobilišu se na načine koji često nadilaze tradicionalne forme aktivizma. Jedan od najupečatljivijih primjera za to je feministički pokret u Latinskoj Americi, poznat kao „Ni Una Menos“ (Ni jedna manje), koji se bori protiv femicida i nasilja nad ženama. Ovaj pokret postao je globalni simbol feminističkog otpora, inspirišući slične inicijative u Španiji, Italiji i drugim zemljama, uključujući i Balkan.

Takođe, sve veća upotreba digitalnih tehnologija omogućava feministkinjama da zaobiđu tradicionalne političke strukture i mobilišu podršku putem društvenih mreža. Haštag kampanje poput #MeToo pokazale su kako feminizam može djelovati u novim medijskim prostorima, privlačeći pažnju javnosti i vršeći pritisak na političare i institucije.

Džudit Batler, jedna od najuticajnijih savremenih feminističkih teoretičarki, ističe da ovakvi pokreti pokazuju kako je feminizam fleksibilan i sposoban da se prilagodi novim izazovima. U knjizi „The Force of Nonviolence“ (2020) ona tvrdi da konzervativni režimi koriste „rodnu ideologiju“ kao neprijatelja kako bi homogenizovali društvo i učvrstili tradicionalne hijerarhije moći. Ona upozorava da feminizam mora postati transnacionalni i intersekcionalni pokret kako bi se suprotstavio desničarskim ideologijama.

Američka feministkinja i filosofkinja Nensi Frejzer smatra da je feminizam u nekim slučajevima postao dio neoliberalnog poretka, što ga čini ranjivim na napade desnice. U svojim radovima, posebno u „Fortunes of Feminism“ (2013), ona tvrdi da je feministički pokret djelimično izgubio vezu sa socijalnom pravdom i da je potreban novi oblik feminizma koji će se suprotstaviti i desnici i neoliberalizmu. Ona predlaže savez između feminizma i radničkih pokreta kako bi se stvorio otpor i prema konzervativnim i prema kapitalističkim politikama.

I Silvija Federiči, autorka knjige „Caliban and the Witch“ (2004), smatra da je uspon desničarskih politika povezan sa neoliberalnom krizom i obnovom patrijarhalne kontrole nad ženama. Ona analizira kako desničarski režimi pokušavaju da ženama nametnu tradicionalne uloge kako bi ojačali kapitalističke strukture. Federiči tvrdi da feminizam mora ponovo postaviti ekonomska pitanja u centar svoje borbe, uključujući i pitanja neplaćenog rada žena i njihove eksploatacije u kapitalizmu.

U knjizi „The Aftermath of Feminism“ (2009) Angela McRobbie navodi kako se feministički zahtjevi često delegitimizuju kroz medije i političke diskurse koji prikazuju ženska prava kao nešto što je uglavnom riješeno. Ona upozorava da se feminizam mora stalno redefinisati kako bi ostao relevantan u društvima u kojima se desni populizam širi.

Mogli bismo, dakle, reći da jačanje desnih politika svakako donosi izazove za feminizam, ali ga ne čini nužno slabijim. Naprotiv, dok konzervativne ideologije pokušavaju da potisnu feminističke zahtjeve, one istovremeno doprinose njegovoj transformaciji i prilagođavanju novim političkim realnostima. Desnica može pokušati da ograniči prava žena, i to i čini, ali feministički pokreti pronalaze nove načine da se suprotstave – bilo kroz digitalne platforme, masovne proteste ili redefinisanje sopstvenih strategija. Umjesto da izblijedi ili nestane, feminizam u eri desnog populizma postaje sve složeniji, prilagodljiviji i otporniji na pritiske.

Budućnost feminizma

Kako bi feminizam mogao da odgovori na jačanje desnog populizma? Razne su opcije na stolu – od konfrontacije (masovnih protesta i političkog otpora), prilagođavanja (recimo, usvajanja nekih strategija koje bi omogućile dijalog sa konzervativnim ideologijama), radikalizacije (feminizam postaje militantniji u odgovoru na desničarske politike), integracije (pojave hibridnih feminističkih modela unutar konzervativnih okvira), pa sve do digitalne revolucije i sve većeg uticaja onlajn aktivizma na globalne feminističke pokrete.

Važno je istaći da feminizam danas nije monolitan pokret, već skup različitih ideologija i pristupa koji se bore za rodnu ravnopravnost. Ključne teme uključuju reproduktivna prava, ekonomsku jednakost, borbu protiv rodno zasnovanog nasilja i društvenu reprezentaciju žena. U savremenom kontekstu, feminizam se često prepliće sa drugim društvenim pokretima, poput antirasizma, ekološkog aktivizma i LGBTQ+ prava, što mu daje intersekcionalnu dimenziju.

Šta je doprinijelo usponu desnog populizma? Morali bismo znati odgovor na to pitanje da bismo mu se mogli oduprijeti. Neki filozofi smatraju da je posljednjih decenija liberalna ljevica sve više gubila vezu sa širokim slojevima društva i njihovim potrebama i da je to oslobodilo politički teren za uspon desnog populizma. Insistirajući isključivo na identitetskim pitanjima, zanemarujući materijalne interese, feminizam je takođe sve manje odgovarao na realne potrebe širokih slojeva žena koje su, u nedostatku lijevih političkih programa, alternativu našle u zagrljaju desnog populizma.

Budućnost feminizma, čini se, ne zavisi samo od toga koliko će desnica biti jaka, već i od sposobnosti feminističkih pokreta da se reorganizuju i odgovore na promjenjivi politički pejzaž. Ukoliko pronađe način da se redefiniše i prilagodi različitim političkim i kulturnim kontekstima, feminizam bi mogao postati pokret koji prevazilazi ideološke granice, postaje univerzalna platforma za borbu za ljudska prava, dakle – glavno poprište borbe protiv desnog populizma.